Slavni igrači KK Zadar
Slavni igrači košarkaškog kluba Zadar
KREŠIMIR ĆOSIĆ
Zagreb, 26. studenog 1948. - Baltimore SAD, 25. svibnja 1995.
Osnovnu školu i pedagošku gimnaziju završio je u Zadru. U Provu u SAD pohađao je studij biznisa i tjelesnog odgoja, a Višu trenersku školu završio je u Zagrebu. Košarku je počeo igrati početkom šezdesetih u Zadru te je već 1964. zaigrao za prvu momčad. U dresu KK Zadar osvojio je državna prvenstva 1965., 1967., 1968., 1974. i 1975. te je još 1970. osvojio i košarkaški Kup Jugoslavije.
Na studiju u Americi boravio je od 1969. do 1973. gdje je igrao za Couguarse, košarkašku momčad Brigham Young University, sveučilišnu momčad iz gradića Provo u državi Utah. Premda je igrao svega 3 godine za Couguarse, početkom sedamdesetih bio je šesti na vječnoj listi te sveučilišne momčadi BYU s prosjekom od 19,2 koševa po utakmici, a k tomu je tada postigao i sveučilišni rekord od 1512 postignutih koševa. Svoju je momčad doveo u dva navrata do sveučilišnog finala. Zbog njegovih izuzetnih košarkaških partija gradić Provo izgradio je novu košarkašku dvoranu Mariott Centar s 25 000 mjesta, koja je tada bila najveća košarkaška dvorana u SAD. Igrao je i u All stars utakmici sveučilištaraca kao prvi neamerikanac kojem je to pošlo za rukom.
Godine 1976. bio je trener ljubljanskog KK Bresta, a istovremeno je igrao i za Zadar, što su tadašnja pravila dozvoljavala. Igrao je i u talijanskoj ligi za Sinudyne iz Bologne s kojim je osvojio dva prvenstva Italije 1979. i 1980. godine, a košarkašku je karijeru završio u KK Cibona. U dresu Cibone osvojio je naslov državnog prvaka 1982, a tri godine uzastopce, 1981., 1982. i 1983. i Kup Jugoslavije. U europskom klupskom natjecanju 1982. sa Cibonom je osvajač Kupa pobjednika kupova.Dodojmo ovom nizu i podatak sa je s veteranima KK Zadar 1989. osvojio laskavi naslov prvaka Europe na natjecanju košarkaških veterana u Zagrebu.
Reprezentativne nastupe započeo je 1966. kada je sudjelovao na juniorskom PE u Porto San Giorgiju gdje je osvojio srebrnu medalju. U povijesti jugoslavenske košarkaške reprezentacije odigrao je najviše utakmica, ukupno je igrao na 303 susreta. Na BI u Skopju 1967., Solunu 1969., Sarajevu 1972., Istambulu 1973., Solunu 1974. i Skopju 1977. osvojio je zlatnu medalju. Ma MI u Tunisu 1967. osvajač je zlatne medalje. Na EP tri je puta osvajao zlato: Barcelona 1973., Beograd 1975. i Liege 1977. Srebra je osvojio u Napulju 1969., Essenu 1971. i Pragu 1981. te jednu brončanu 1979.u Torinu. Nastupao je i za reprezentaciju Europe u 6 utakmica. Na SP osvojio je prvo mjesto 1970. u Ljubljani i 1978. u Manilli te drugo u Montevideu 1967. i 1974. u San Juanu. Sudjelovao je na četiri OI i osvojio jedno zlato 1980. u Moskvi te dva srebra. 1968. u Mexicu i 1976. u Montrealu. Na OI 1972. u Munchenu osvojio je peto mjesto. Kao igrač bio je svestran, gotovo je mogao igrati na svim mjestima, plijenio je skokom u obrani, vođenjem lopte preko cijelog terena i ubojitim asistencijama ili zakucavanjima, što je malo koji igrač u ulozi centra mogao i ostvario. Bio je igrač s izuzetnim osjećajem za prostor, igru, vrijeme i raspored suigrača. Kao trener bio je vizionar, po mnogima godinama ispred svih, a dodajmo i podatak da je njegovom zaslugom 1974. u Zadar došao prvi američki košarkaš Douglas Richards, branič iz Prova. Nakon završene igračke karijere 1983. se posvetio trenerskom poslu te je uz nekoliko klubova bio i državni izbornik i trener. Službeno se od igranja oprostio 1985. Kao trener započeo je još kao srednjoškolac, kada je svoja znanja i iskustva prenosio na ženski sastav svoje škole. Trenirao je momčad Zadra ( 1973. i 1989/ 90), KK Brest iz Ljubljane (1976.), splitsku Jugoplastiku ( 1983/ 84) Virtus iz Bologne ( bivši Sinudyne ( 1987/88) te grčki AEK ( 1988/98. i 1990/92). kao izbornik i trener reprezentacije bivše Jugoslavije od 1984. do 1987. vodio je 83 utakmice te je u Madridu 1986. na SP osvojio brončanu medalju,te godinu kasnije isto odličje na EP u Ateni. Treba naglasiti njegovu vrijednost uočavanja klasnih igrača poput Rađe, Kukoča i drugih. Zbog stavljanja tako mladih i nedovoljno priznatih igrača doživljavao je niz neugodnosti, no pokazalo se kao i uvijek- bio je u pravu. Izravno je utjecao na stvaranje vrhunskih košarkaških stručnjaka, posebice Slavka Trninića i Josipa Pina Grdovića, trenera koji su mu bili pomoćnici i osobni prijatelji.
Krešo se u Americi susreo s mormonskom zajednicom, te je prihvatio njihova religijska učenja, a osnivač je i mormonske zajednice u Hrvatskoj. Uključiti se u rad i prihvatiti religiju k tomu još i nepoznatu na prostorima bivše Jugoslavije zančilo je gotovo antidržavnu djelatnost, optuživali su ga da je agent CIA-e, bio je trn u oku komunističkog sustava. Po povratku u Zadar 1973. godine, mnogi ga tada nisu razumjeli, a mnogi i osuđivali, te je morao odstupiti te je iz Zadra otišao u Ljubljanu.
Osamostaljivanjem Republike Hrvatske trenersku je klupu zamijenio veleposlaničkom. Bio je pomoćnik hrvatskog veleposlanika u SAD. Od 1992. do 1995. bio je pomoćnik ambasadora u svojstvu ministra – savjetnika.
Posmrtno je dobio niz vrijednih priznanja poput Nagrade Grada Zadra za životno djelo 1995. Košarkaški kup Hrvatske nosi njegovo ime.
Posebno vrijedno priznanje dobio je iz postojbine košarke 1994. kada je još za života nominiran za ulazak u Basketball Hall of Fame. Nažalost, taj dan nije dočekao, posmrtno je 6. svibnja 1996. imenovan članom Košarkaške kuće slavnih kao prvi i jedini europski i hrvatski košarkaš svjetskih vrijednosti.
1994. FIBA mu je dodijelila specijalno priznanje Order of merit.
1995. dobio je visoko hrvatsko odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.
U Zagrebu trg ispred Doma sportova nosi njegovo ime, dok u Zadru ima svoju ulicu, a i nova dvorana od 2008. nosi njegovo ime.
GIUSEPPE GIERGIA
Zadar, 24. studenog 1937.
Osnovnu i srednju pomorsku školu polazio je u Zadru, a u Zagrebu je na Fakultetu za fizičku kulturu završio Višu trenersku školu smjer košarka. Od 1965. do 1968. radio je u poduzeću Jugotanker, a od 1970. do 1979. bio je direktor turističke agencije Kvarner – express.
Košarku je počeo igrati u Zadru gdje je i završio svoju više nego plodnu karijeru. U dresu KK Zadar osvojio je pet naslova državnog prvaka Jugoslavije 1965., 1967., 1968., 1974. i 1975. i jednom je osvajač Kupa Jugoslavije 1970.. Od 1968. do 1970. igrao je za KK Splugenbrau iz Gorizie kojeg je svojim igrama po prvi put uveo u prvu talijansku ligu.
Za reprezentaciju Jugoslavije debitirao je 1958. i odigrao 107 službenih utakmica i više desetaka prijateljskih susreta. Na BI u Skopju 1961., Istambulu 1962., Ateni 1963., Bukureštu 1964. i Skopju 1967, osvojio je zlatnu medalju. Na EP u Moskvi 1965. osvojio je srebro. Kao kapetan igrao je za reprezentaciju Europe 1967. i 1968. Na SP 1963. u Rio de Janeiru i 1967 u Montevideu osvojio je srebro. Sudionik je OI u Rimu 1960.gdje je osvojio 6. mjesto te u Tokiju 1964.
Nakon završene igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu trenirajući košarkaše Zadra, a istaknuo se i u inozemstvu. Trenerskim poslom počeo se baviti još kao igrač i vodio je 1966. i 1967. zadarske juniore, a u potpunosti se trenerskom pozivu posvećuje od 1979.
Bio je trener u Zadru od 1976. do 1983., potom 1986. i 1987 te u sezoni 1993/94. u nekoliko navrata bio je i sportski direktor. Trenirao je nekoliko inozemnih klubova, grčki PAOK 1984. i 1985. s kojim je osvojio drugo mjesto u grčkom prvenstvu i finale Kupa. Od 1989. do 1991. vodio je talijanski klub Garessia iz Livorna, a u sljedećoj sezoni švicarski Belinzano s kojim je osvojio prvenstvo.
Vodio je i državnu selekciju Jugoslavije 1983., 1992 bio je izbornik a 1993. i trener hrvatske reprezentacije s kojom je na SP u Torontu osvojio broncu. Od 1999. instruktor je svih reprezentativnih selekcija HKS-a.
Proglašen je najboljim sportašem Zadra 1958., 1963. najboljim sportašem Hrvatske. 1974. zajedno s Krešom Ćosićem bio je najbolji košarkaš Jugoslavije, a 1979. dobio je laskavi naslov najboljeg sportaša dalmacije za period od 25 godina u anketi Slobodne Dalmacije.
1963. izabran je u prvu petorku svjetske košarke, te 1965. u isti izbor europske košarke u anketama vodećih talijanskih sportskih novinara.
Za sportske uspjehe dobio je brojna priznanja i nagrade pa tako 1965. nagradu Grada Zadra te 1994. nagradu Franjo Bučar.
ARIJAN KOMAZEC
1. siječnja 1970. Zadar
Košarku je započeo igrati u KK Zadar za koji je nastupao do 1992. Sa Zadrom 1986. osvaja naslov državnog prvaka. Karijeru je nastavio u grčkom Panathinaikosu za kojeg je igrao 1992/93. i osvojio Kup Grčke. Potom odlazi u Italiju, od 1993. do 1995. u Cagivi iz Varesea kojoj je pomogao da iz druge talijanske lige uđe u prvu i bio je tada najbolji strijelac i igrač te lige.
Sljedeće dvije godine provodi u Kinderu iz Bologne, a zatim u sezoni 1997/98 ponovo nastupa za Varese. Sljedeću sezonu igra za grčki Olimpiacos. Od 1999. ponovo je igrač KK Zadar s kojim 2000. osvaja Kup.
Još kao junior svratio je pozornost na sebe. Na EP za kadete 1983. kao član jugoslavenske reprezentacije osvojio je zlato. U junioskom uzrastu 1988. na EP u Bečeju ponovo osvaja zlato.
Za seniorsku reprezentaciju je debitirao 1986. i postao najmlađi reprezentativac u povijesti hrvatske i jugoslavenske košarke. Sudjelovao je na MI u Castelneau Le Lez u Francuskoj gdje je osvojio srebro. Na EP u Rimu 1991. ponovo osvaja zlato, a 1993. i 1995. osvaja broncu s reprezentacijom. Na SP u Buenos Airesu osvajač je zlatne medalje a u Torontu 1994. brončane.
Sudionik je OI 1992. gdje je osvojio srebro, te u Atlanti gdje je hrvatska reprezentacija završila na 7. mjestu. Bio je najbolji strijelac u sezonama 1989/90 kada je postigao 689 koševa, te 1990/91 s 645 ubačaja. U prvom prvenstvu Hrvatske 1992. ponovo je najbolji strijelac s 539 koševa. U prvenstvu Italije 1994.je najbolji strijelac. Za sportske uspjehe kao član reprezentacije nagrađen je Ordenom reda Danice i nagrade Franjo Bučar.
BRANKO SKROČE
1. svibnja 1955. Zadar
Osnovnu i srednju školu završio je u Zadru. Košarkom se počeo baviti u KK Zadar, a sportsku karijeru nastavio je u belgijskom KK Standard iz Liegea. U košarkaškom prvenstvu 1974. i 1975. u dresu Zadra osvaja naslov prvaka države. Bio je najbolji strijelac prvoligaškog natjecanja u sezonama 1980, kada je postigao 695 koševa, 1981. s postignutia 772 koša i 1984. s 585 poena. Igrao je za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije s kojom je 1974. osvojio zlato na EP u francuskom Gyeu. Na prvenstvu Balkana za juniore u rumunjskom Ploestiju 1972. osvaja broncu, a 1973. i zlato. Za seniorsku reprezentaciju počeo je igrati 1974. i odigrao je 58 utakmica. Na BI u Solunu 1974., Skopju 1977. i Ankari 1978. osvojio je zlatnu medalju. U Pragu na EP 1981. osvajač je srebra. Zlato je osvojio na SP u Manilli 1978. a na OI u Moskvi 1980. osvojio je zlato.
STOJKO VRANKOVIĆ
1. siječnja 1964. Drniš
Za KK Zadar počeo je igrati 1980. i igrao sve do 1989. te je u tom razdoblju osvojio državno prvenstvo 1986. Nakon Zadra igrao je za grčki Aris s kojim osvaja grčko prvenstvo 1989. i 1990 te i Kup. Karijeru je nastavio u NBA ligi gdje je od 1990. do 1992. igrao u Boston Celticsima. Od 1992. do 1996. ponovno je u Grčkoj u dresu Panathinaikosa s kojim je 1993. pobjednik Kupa. Zatim ponovo odlazi u NBA i nastupa za Milwauke Buckse i LA Clipperse. S grčkim je Panathinaikosom osvojio naslov klupskog prvaka Europe, a po povratku u Europu nakon tri godine 1999. pristupio je bolonjskom prvoligašu PAF.
Na sebe je skrenuo pažnju još kao kadetski reprezentativac. U senioskom reprezentativnom dresu počeo je nastupati 1984 i osvojio nekoliko medalja. Na BI 1984. u Ateni osvojio je srebrnu medalju, a 1985. u Bukureštu zlato. Na MI u Castelneau Le Lez u Francuskoj osvojio je srebro. Na EP 1985. u Stutgartu bio je sedmi, a 1987. i 1995. u Ateni osvojio je broncu. Na SP u Madridu 1986. osvojio je broncu, 1990. u Buenos Airesu zlato i 1994. u Torontu broncu. Na OI u Seoulu 1988. osvajač je srebrne medalje, a sa hrvatskom reprezentacijom u Barceloni 1992. osvaja srebro. Sudionik je OI 1006. u Atlanti gdje je osvojio sedmo mjesto. Dobio je Orden reda Danice i nagradu Franjo Bučar.
