Delašu trofej Frane Vukić 08.06.2016.
Najkorisniji igrač Zadra u prošloj sezoni
Ante Delaš dobitnik je priznanja Zadarskog lista 'Frane Vukić' za najkorisnijeg igrača Zadra u protekloj sezoni. ''Sveti Ante" prvi je put završio sezonu kao najkorisniji igrač Zadra, ispred Glenna Coseya i Filipa Kraljevića. I posve zasluženo će uskoro dobiti trofej "Frane Vukić", kojeg Zadarski list već osmu godinu zaredom dodjeljuje statistički najučinkovitijem igraču momčadi s Višnjika.
Tim povodom, Zadarski list je s Delašem napravio intervju koji prenosimo u cijelosti...
(ROMAN MOROVIĆ; ZADARSKI LIST) - Prva ideja da Ante Delaš dođe u Zadar rodila se još tamo krajem one nesretne sezone 2010./11., kada je klub s Višnjika ispao iz ABA lige. Josip Pino Grdović, tadašnji trener, iskazao je interes za dvojicu igrača sinjskog Alkara, Delaša i Ivicu Radića, koji su nekoliko mjeseci kasnije, bez obzira što je Grdović u međuvremenu napustio klupu Zadra, i došli u klub.
- Kada je imenovan novi trener, ponovno su mi se javili, a kada sam i službeno dobio ponudu Zadra, nisam više razmišljao ni o čemu drugom - kazao nam je Delaš početkom kolovoza 2011.
Tada, naravno, ni on ni mi nismo mogli slutiti da će postati jedan od omiljenih igrača zahtjevne zadarske publike u ovim teškim vremenima.
Dvaput treći
U prvoj sezoni Delaš je bio statistički treći najkorisniji igrač momčadi Aleša Pipana, iza Ive Ivanova i Gorana Vrbanca, a tada je krenuo i njegov fantastični niz zabijanja pobjedničkih koševa. Prvo je okrunio Vrbančevu partiju života (44 koša) i u posljednjoj sekundi srušio Cibonu na Višnjiku u četvrtfinalu Kupa Krešimira Ćosića (90:89), a onda je protiv Zagreba u Trnskom zabio i tricu, koja je vratila Zadar u ABA ligu. Zanimljivo, završilo je istim rezultatom, 89:90. U svojoj drugoj zadarskoj sezoni Delaš je opet bio treći najkorisniji igrač momčadi, koju je tada vodio Ante Nazor, iza Romea Travisa i Franka Kaštropila. I nastavio je svoj niz odlučujućih poteza, od asistencije Travisu za čudesnu pobjedu protiv Partizana, preko pobjedničkih koševa protiv Cibone kod kuće u ABA ligi pa Alkara u Sinju i Jollyja u Šibeniku u Ligi za prvaka. Tada se u Krešinom domu prvi put skandiralo: "Sveti Ante." Kako to obično biva na kraju sezone, najbolji igrači Zadra napustili su klub, a među njima se 2013. našao i Delaš. Poziv Cedevite nije mogao odbiti, a paralelno s tim, stigao je i onaj reprezenativni pa je ubilježio nastup na Europskom prvenstvu u Sloveniji, gdje je Hrvatska zauzela četvrto mjesto.
Zasluženo prvi
U Cedeviti je proveo dvije sezone, te osvojio po dva prvenstva Hrvatske i Kupa Krešimira Ćosića, a zaigrao je i u Euroligi. I tamo je pobjedničkim košem jednom srušio Cibonu, ali nije imao ni približno takvu ulogu i minutažu kao u Zadru, te je 2015. napustio redove "vitamina". Kako preko ljeta nije pronašao klub, prošlu je sezonu započeo u Kaštelama, za koje je odigrao jednu utakmicu i uredno isporučio 31 koš i sedam asistencija. Nedugo zatim opet je stigao poziv Zadra. Kluba u kojemu je ostavio zapažen trag, gdje su ga navijači zavoljeli, ali i kluba gdje mu je čak devet plaća (praktički cijela jedna sezona) otišlo u predstečajnu nagodbu. Odnosno, izgubio je 60% onoga što je po ugovoru trebao dobiti, a preostalih 40% u ratama još nije počelo stizati. Ante Nazor ipak ga je privolio na povratak, koji se pokazao ključnim u ovoj zadarskoj sezoni, jer Delašev je dolazak posve promijenio sliku momčadi. Uostalom, to govori i statistika, jer je "sveti Ante" prvi put završio sezonu kao najkorisniji igrač Zadra, ispred Glenna Coseya i Filipa Kraljevića. I posve zasluženo će uskoro dobiti trofej "Frane Vukić", kojeg Zadarski list već osmu godinu zaredom dodjeljuje statistički najučinkovitijem igraču momčadi s Višnjika. Ovaj put on nije mogao otići u bolje ruke. U ruke, koje su Zadru donijele još nekoliko pobjeda u završnim trenucima, od četvrtfinala Kupa protiv Zagreba u Trnskom i polufinala protiv Cibone na Višnjiku, do ključnih utakmica u Ligi za prvaka protiv Cibone i Gorice.
Već smo jednom napisali: Ante Delaš je rođeni pobjednik. On je, pak, po tom pitanju vrlo skroman.
- Gdje god sam igrao, uvijek sam volio uzimati ključne lopte. To je kao i u životu, uvijek želim sam odlučivati o svojoj sudbini. To je jednostavno tako, ne može te tome nitko naučiti. Ili to želiš ili ne želiš. Ja uvijek želim uzeti ključne lopte i vjerujem da ću ih pogoditi. Ne smatram to nečim posebnim.Više to uzdižu ljudi oko mene, a meni je to normalna stvar. Uvijek vjerujem da će moja momčad pobijediti.
