Uz zvuk mrežice: Napredak Borisa Baraća 23.03.2017.
Igrač koji je najviše napredovao u ovoj sezoni
Da ABA Liga dodjeljuje nagradu za igrača koji je najviše napredovao, jedan od glavnih kandidata za osvajanje bio bi Boris Barać, dvadesetpetogodišnji krilni centar Zadra, koji je odigrao sjajnu sezonu, piše portal Balkan Basket.
Ali polako, započnimo ovu priču u malo daljoj prošlosti… U Latviji je prije nepunih šest godina odigrano Svjetsko prvenstvo U19 koje je osvojila Litva predvođena Jonasom Valančiunasom. Litva je jedina dva poraza pretrpjela u skupini – od favoriziranih Amerikanaca te od Hrvatske na samom otvaranju prvenstva. U toj pobjedi najefikasniji je bio Toni Katić s 23 poena, a po 22 su dodala dvije četvorke – Boris Barać i Dario Šarić. Ta generacija, pojačana mlađima Šarićem i Mariom Hezonjom, nije uspjela svoj potencijal kapitalizirati medaljom zbog kiksa protiv Argentine u četvrtfinalu, ali je, osim spomenutog slavlja nad budućim prvacima, još više odjeknuo trijumf nad Amerikancima 87:85. Barać je bio najbolji strijelac te momčadi s 18.7 poena u prosjeku, odnosno drugi najefikasniji na čitavom prvenstvu, ispred je bio samo peti pick drafta Valančiunas. Seniorska reprezentacija Hrvatske vapila je za krilnim centrima u tim trenucima i činilo se da će se Boris uskoro pridružiti svom starijem bratu Stanku. Barać je bio jedan od brojnih izdanaka omladinske škole HKK Širokog, koja je osobito poznata po radu s visokim igračima. Postupno je uvođen u seniore, dobivao sve veću ulogu u momčadi, da bi se ujesen 2013. činilo kako je konačno došla njegova sezona. Crvena zvezda tek se zahuktavala sa svojim euroligaškim planom i u Pecaru došla s 13 uzastopnih pobjeda na pripremama očekujući ležerna dva boda, no Barać se s tim nije složio i s 27 poena spustio crveno-bijele na zemlju.
KOBNI LOM
Sjajne predstave nastavio je pružati i u sljedećim kolima, ali ubrzo mu je u jednoj tužnoj studenoj večeri stradalo koljeno prilikom doskoka na samom startu susreta s Krkom. Morao je na magnetsku rezonancu koja je pokazala najgore – lom prednjih križnih ligamenata. Ta ozljeda drastično mijenja karijere mladih košarkaša i koči im napredak, a nažalost je prilično česta na ovim prostorima, među ostalima je zadesila i Katića, Borisovog druga iz petorke mlade reprezentacije, koji se baš u Široki došao vraćati u staru formu. Dok se Barać oporavljao, Široki je ispao iz ABA lige, stoga je postalo jasno da će na ljeto potražiti drugog poslodavca, a odabir je pao na Cibonu, premda je zainteresiran bio i talijanski Varese. Ipak, u tri mjeseca među Vukovima nije dobio gotovo nikakvu šansu. Eksplozivnost mu je i prije teške ozljede bila slabija strana, a Slaven Rimac i Jurica Golemac očito nisu imali dovoljno strpljenja i volje da ga dovedu na nekadašnju razinu, stoga je uslijedio raskid ugovora te skori prelazak među redove najljućeg rivala Zadra, u kojem su imali mnogo veće povjerenje u njegove mogućnosti, što su pokazali davši mu trogodišnji ugovor na potpis. I u tako je Boris u biseru Dalmacije krenuo ispočetka, radio mukotrpno da bi se vratio gdje je nekoć bio, a onda i daljnje napredovao. Nije bilo lako, oscilacije su bile uobičajena pojava – nakon jedne dobre utakmice, uslijedile bi 3-4 loše, i tako opet i opet, unedogled. No s vremenom se sastav tih oscilacija mijenjao, dobre utakmice postajale su češće i još bolje, a loše rjeđe i ponešto kvalitetnije. Proces je trajao preko dvije godine da bi na koncu ono što se nekoć smatralo Baraćevom dobrom partijom, danas predstavljalo ispodprosječnu.
NAJBOLJI KAD JE NAJPOTREBNIJE
S 15.6 poena po susretu Barać je sedmi najefikasniji strijelac ABA Lige, čime je više nego udvostručio svoj prošlosezonski prosjek (7.6). Uz to bilježi i 4.6 skokova, 1.9 asistencija i 1 ukradenu loptu, što ga stavlja na 11. mjesto u MVP poretku. U sezonu je krenuo tipično baraćevski, prvo dvije sjajne predstave protiv FMP-a (19 poena i 8 skokova) i Budućnosti (23+7), da se potom u katastrofi protiv Zvezde ne bi upisao u strijelce (uz jedan jedini skok), a zatim je u još većem potopu od Cedevite ubacio samo šest koševa. Ipak, uhvatio je konstantu kako je vrijeme išlo, a svoje najbolje sačuvao je za kraj sezone, kada je bilo najbitnije. Trener Aramis Naglić prepoznao je lidersku nit u duhu ovog Hercegovca, dao mu sve ovlasti u spašavanju broda koji tone i držao ga po 40 minuta za kormilom. Barać je prvo ubacio Partizanu 27, ali je pretrpljen nesretni poraz u dvorani Aleksandar Nikolić, što je ispravljeno dramatičnim slavljem nad Cibonom, također s pola koša razlike, a raspucani krilni centar stavio je 26. Potom je u porazu kod Karpoša zabilježio 22 poena, da bi svoju veliku seriju zaključio s 18 koševa Olimpiji u trijumfu vrijednom izbjegavanja posljednjeg mjesta u posljednji čas. Ove sezone Barać je pokazao sav svoj napadački potencijal – ovaj momak pokazao se kao pravi stroj za koševe, ponudite mu vanjski šut, šut s poludistance, šut iz okreta, pivotiranje, igru iz picka, prodor, horog… I reći će vam “Može!” Provući će tu loptu kroz obruč kako god, kad god, promašaji ga neće obeshrabriti! Krilni centar koji zna sve što treba znati. U Širokom su ga usmjerili na pravi put, u Zadru dodatno obogatili njegov široki repertoar. Mnogi su se smijali njegovom šutu za tri zbog specifičnog izbačaja s vrlo niskim lukom, stoga su neki promašaji izgledali kao bombardiranje table, ali učinak uspješnosti iznosi vrlo dobrih 35.4%, što je čak 12% više u odnosu na prošlu sezonu. S 205 cm osjetno je niži od brata Stanka (217 cm), što i nije nužno loše jer ga, za razliku od brata, teško tijelo ne sputava u pokazivanju svoje raznovrsnosti. Doduše, manjak centimetara, eksplozivnosti i lateralne brzine osjeća se u obrani (muči se s višim i bržim igračima, ne hvata mnogo skokova, primio četiri puta više blokada nego ih je podijelio), ali je i u tom segmentu znatno napredovao i hendikepe nadoknađuje dobrim čitanjem igre, što se očituje u brojci ukradenih lopti.
BUDUĆNOST U REPREZENTACIJI
Prošlog ljeta Aleksandar Petrović vodio je na Olimpijske igre tri krilna centra – uz neprikosnovenog Šarića, tu su bili i Željko Šakić i Marko Arapović. Barać je imao bolju sezonu od obojice. Šakić je na početku terorizirao sve obrane, stalno bio preko 20 poena, ali ubrzo je upao u krizu, koja se dodatno produbila odlaskom Ante Tonija Žižića, na kojeg su suparnici bili fokusirani. Kada se fokus prebacio na Šakića, on se ugasio, nekada bio i indiferentan na parketu, pa je Cibona zaredala s porazima, dok je s druge strane Ivan Marinković koristio fokus obrana na Baraću, koji je više-manje otpočetka bio glavni igrač Zadra. Što se tiče Arapovića, on stagnira, čak i nazaduje u odnosu na prošlost, još jednom se pokazalo da Cedevita nije dobro mjesto za razvoj mladih igrača, koji tamo dobiju minute, ali nemaju ovlasti. Vrlo je vjerojatno da će Barać dobiti poziv za pripreme za Eurobasket u Turskoj, a, u slučaju izostanka Dragana Bendera kojeg muči ozljeda, nisu male šanse ni da se na njima izbori za mjesto među 12, gdje su ga mnogi vidjeli prije pet godina. Najesen kreću i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u kojima neće biti NBA igrača i budite sigurni da će Barać biti dio te reprezentacije Hrvatske. Mnogi košarkaški zaljubljenici budno prate mlađe kategorije gdje među talentima traže neke nove Dražene, Tonije i ostale legende, i onda budu razočarani kada im seniorska karijera ne krene bajkovito pa ih polako zaboravljaju, okrećući se novim generacijama i tako u krug. Boris Barać tek je navršio 25 godina i polako, ali sigurno vraća se iz otpisanih. Na ljeto će vjerojatno krenuti na neko novo odredište, možda i neku jaču ligu gdje će nastaviti s traženjem svojih limita, koji još uvijek nisu određeni. Napunio se samopouzdanjem, igra s lakoćom i čvrsto je odlučio da neće biti zaboravljen.
